Rab - Lopar
Otok Rab je oaza koju čine mnogobrojne uvale pješčanih, šljunčanih, i kamenih plaža a bujna vegetacija i bogata fauna pozivaju sve dobronamjernike da provedu svoj godišnji odmor na otoku " sunca-mora-ljubavi".
Osim morskih plodova kojima je Rab zbog svoje ekološke čistoće pun, otok obiluje mediteranskim biljkama: maslinama, smokvama, vinovom lozom ... a zrak je prožet mirisom eteričnih samoniklih biljki lavande, ružmarina, lovora, kadulje čije šarenilo mirisa i okusa pronalazite u svakom skrivenom kutku otoka.
Tradicionalna gostoljubivost i poliglotske vrline stanovnika Raba, prirodne ljepote te rasnovrsni vidovi zabave natjerat će Vas da postanete dio otočke obitelji!
Pozivamo Vas da nam podarite Vaše povjerenje i da provedete svoje praznike u Loparu-oazi okruženoj mnogobrojnim uvalama a 22 pješčane plaže od kojih su 3 nudističke ( FKK Ciganka, FKK Sahara, FKK Stolac ) očarat će Vas i natjerati da ih iznova posjetite.
ZABAVA
Ugodne ljetne večeri provedite na jednoj
od lijepo uređenih terasa restorana i café barova, uz ples
ili u opuštenoj šetnji uz more. Možete posjetiti i neku od
zanimljivih kulturno-umjetničkih priredbi. U kasnim noćnim
satima život se iz grada seli u obližnje disco klubove i slične atraktivne prostore gdje se, u
vrućem ritmu, pod vedrim nebom možete zabaviti sve do jutra.
POVIJEST I KULTURA
U Loparu na mjestu zvanom zasnovano je naselje koje je neprekinuto trajalo i živjelo kroz mlađe kameno doba, pa bakreno, brončano sve do 4st. poslije Krista kada je na spomenutoj lokaciji narasla starogrčka vojna utvrda, čiji ostaci zajedno s ostacima iz predhodnih razdoblja i danas svjedoče o povjesti ovoga mjesta.
Za mjesto se veže legenda o Sv. Marinu koji je prije više od 17 stoljeća rođen u Loparu. Izvježbajući zanat kamenoklesara, u potrazi za poslom dospjeva na Apeninski poluotok gdje zadobiva povjerenje tamošnje kršćanske zajednice. Zbog svojih kršćanskih uvjerenja bio je prognan te se naseljava na teško dostupno brdo Titan gdje podiže crkvicu koja je ubrzo postala mjesto okupljanja mnogih koji su u njoj pronašli svoj novi dom. Bili su to temelji na kojima je kasnije niknuo današnji grad San Marino, istoimena državica, gdje se još uvijek čuvaju posljednji svečevi ostaci.